top of page
MDS05685_0.89679500 1712354141.jpg

I dalje sam tamo, iako sam ovde.

Prostor koji teče. Vodice - Bor

Autorka: Suzana Mijić

MUZEJ RUDARSTVA I METALURGIJE BOR

 

Inicijalna ideja za projekat o borskom dečjem odmaralištu u Vodicama nastala je tokom istraživanja svakodnevnog života lokalne zajednice u eri socijalizma, koja su rađena u period od 2018. do 2020. godine. U okviru terenskih istraživanja baziranih na korišćenju upitnika i ankete, kao jedno od mesta sećanja (i jedino van gradske sredine), neizostavno su građani i građanke Bora isticali Vodice kod Šibenika. Naime, generacije borske dece, počev od 1963. do 1989. godine kontinuirano su letovanja i poljske nastave provodile u Dečjem odmaralištu “Bor” u Vodicama, koja su protokom vremena dobila mitske obrise. Istraživanja su pokazala postojanje sačuvanih materijalni tragova i živih usmena svedočanstva, kao i spremnost i zainteresovanost lokalne zajednice za učešće u projektu koji bi ovakvu vrstu nasleđa sačuvao od zaborava. S druge strane postajala je i spremnost muzeja da selektuje, obradi i prezentuje sačuvano nasleđe iz Vodica, s ciljem sagledavanja njegove uloge u simbolizovanju zajednice i izražavanju osećanja pripadnosti. Istraživanja su dobila i drugi nivo kada je pod geslom “Sećanje nam niko ne može oduzeti”, na Fejsbuku 2020. godine osnovana društvena grupa “Vodice dečije odmaralište Bor”. Aktuelizovanje prošlosti kreiranjem objava, čiju sadržajnu formu čine fotografije, komentari i sećanja, davna kolektivna letovanja izmeštaju se u sadašnje vreme. I u ovom izmenjenom kontekstu figuriraju konzervirana sećanja virtuelne zajednice i mitologizacija ovog fenomena. Poseban segment projekta odnosi se na socijalni turizam u Boru i jednu ljubavnu priču. Istraživanje je bazirano na proučavanju tekstova iz “Kolektiva” i arhivskog materijala Društva za staranje i brigu o deci koje se danas čuva u Predškolskoj ustanovi “Bambi” Bor. Cilj projekta – stvaranje i učvršćivanje veze sa zajednicom, virtuelnom i stvarnom, realizacijom projekta je u potpunosti postignut

Značaj projekta

Projekat “Prostor koji teče. Vodice – Bor” Muzeja rudarstva i metalurgije Bor utemeljen je na interakciji sa zajednicom u kojoj deluje i aktivnom učešću u svakodnevici grada. Projekat je koncipiran s ciljem da objedini edukativni i emotivni aspekt, kao i da uprkos neminovnosti globalizacije, izabere kontekst lokalnog, odnosno onog što je posebno i različito u zajednici u kojoj muzej deluje. Analizirajući prikupljenu građu o Dečijem odmaralištu “Bor” u Vodicima, uvidela sam da su letovanja, finansirana od stane industrijskog giganta u ondašnjoj Jugoslaviji - RTB Bor, bila dostupna za svu decu i mlade, bez isključenih i marginalizovanih grupa i pojedinaca. Prikupljanje kao svojevrstan vid zaštite i prezentacije individualnih aktivnosti vezanih za sećanja na vreme provedeno u dečjem odmaralištu u Vodicam, postavljenih u kontekst identitetske stranice na Fejsbuku, posmatrala sam kao virtuelno baštinjenje artefakata i sećanja vezanih za konkretnu ne tako davnu prošlost lokalne zajednice. Prema mišljenju pojedinih muzeologa (npr. Piter van Menš) zaštitu ne treba posmatrati isključivo kao odgovornost muzeja, niti kao zadatke koji se izvršavaju unutar muzejskih zgrada, s obzirom da zaštita predmeta predstavlja očuvanje informacija otelotvorenih u njima.

MDS05637_0.03918600 1712354143.jpg

Jedna od prvih prvih projektnih aktivnosti odnosi se na objavu postavljenu u grupi “Vodice dečije odmaralište: “Za većinu građanki i građana Bora koji su odrastali u eri socijalizma i multietničke SFRJ, jedno od identitetskih mesta i danas je Dečije odmaralište “Bor” kraj Šibenika. S obzirom da muzej svoje prakse temelji na kontinuiranom učešću u životu lokalne zajednice, u toku su pripreme za izložbu pod nazivom “Prostor koji teče. Vodice – Bor”. Pozivamo vas da se aktivno uključite u proces kreiranja izložbe I sa nama podelite svoja sećanja, pozajmite za izlaganje fotografije, suvenire, predmete, razglednice. S obzirom da izložbu realizujemo uz podršku Grada Bora, na raspolaganju su nam I finansijska sredstva za otkup predmeta.” Problem je bio na vidiku, nakon ove objave niko se samoinicijativno nije javio. Uvidela sam da je jedno od mogućih rešenje u neposrednoj komunikaciji sa članicama/članovima grupe putem privatnih poruka korišćenjem aplikacije messenger.

https://www.facebook.com/photo/?fbid=831488225435470&set=a.561845312399764

MDS05691_0.76703100 1712354142.jpg

Ako sam u početku istraživanja virtuelne zajednice bila skeptična i uplašena ishodom, uvidela sam da se ovakvim vidom komunikacije ostvaruju isti odnosi poverenja kao i prilikom uobičajenih istraživanja. Došla sam i do saznanja o velikom broju sugrađana koji su napustili Bor, što mi je dalo ideju o nekom budućem istraživanju fenomena migracija. Ovakav vid komunikacije pružio je mogućnost uključivanja u projekat i ljudima koji više ne žive u Boru, što inače ne bi bilo moguće. Kopirani primeri: Добро вече Сузана. Радо ћу Вам позајмити фотографију. Ја тренутно нисам у Србији па Вам не могу тако брзо доставити. Али верујем да ћемо наћи неко решење. За када Вам треба најкасније? Dobar dan Suzana, veoma je lepo što ste došli na ideju za takvu vrstu izložbe! Ja živim u Kanadi ali pitaću moju sestru da vas kontaktira i priloži taj suvenir izližbi. Žao mi je što neću prisustvovati.

https://www.facebook.com/photo/?fbid=849523836965242&set=a.561845312399764

toples_0.40484300 1712354142.jpg

Kao trajna vizuelna forma, fotografije svakodnevnog života tokom letovanja u vremenskim okvirima od 1963. do 1989. godine imaju poseban značenje zbog izmeštanja iz privatnih albuma u sajber prostor, ili na izložbu. U najvećem broju zastupljene su grupne fotografije sa vaspitačima, zatim fotografije grupe dečaka ili devojčica, dok je najmanji broj pojedinačnih i portretnih fotografija. Do 80-ih godina XX veka fotografije su crno-bele, a poslednjih godina javljaju se i u boji. Fotografija je objektivan medij, ali je u isto vreme i selektivna, s obzirom na to da prikazani sadržaj može da bude unapred pripremljen i namešten. Međutim, u javnom prostoru kao što je plaža dolazi i do neplaniranih i nenameštenih okolnosti. Naime, na jednoj od fotorafija učiteljice sa decom, nisu mogle ni pretpostaviti da će u zamrznutom trenutku fotografije, biti zabeležena devojka u toplesu koja je prolazila plažom.

https://www.facebook.com/photo/?fbid=851093100141649&set=pcb.851093186808307

MDS05694_0.75955700 1712354143.jpg

Danas, kada se lična prepiska odvija gotovo isključivo elektronskim porukama, poseban značaj imaju razglenice kao sredstvo pisane komunikacije i kao vizuelno svedočanstvo o Vodicama u drugoj polovini XX veka. Na izložbi (kao i u fejsbuk grupi) bile su najzastupljenije razglednice Vodica, ali i obližnjih turističkih destinacija, koje su grupe obilazile, kao što su Šibenik i Slapovi Krke. Od predivne arhitekture dalmatinskih gradova okupanih suncem, publici su možda zanimljiviji tekstovi na poleđini i poštanske markice sa likom druga Tita i nazivom zemlje koja više ne postoji. (“Draga mama, ovde se divno provodimo kupamo i sunčamo. Vetra nema, ali ima malih talasa. Počeo sam crniti.” “Draga mama, javljam vam se sa Slapova Krke putovali smo brodom, put nam je bio prijatan. Čuvajte mi Zabavnik.” “Draga mama ovde sam već četvrti dan. Noge su mi lepo pocrnele, nisam nigde crven. Kupio sam naočare za sunčanje i potrošio do sada dve hiljade.”

voz_0.16091000 1712354142.jpg

Niti jedan kulturni fenomen ne može se posmatrati izolovano, tako je i narativ o dečijem odmaralištu u Vodicama povezan sa širom temom socijalnog turizma. Istraživanja o socijalnom turizmu u Boru proučavan je preko tekstova starih izdanja časopisa “Kolektiv”. Zbog nedostatka industrijske culture trebalo je uložiti veliki napor u prosvećivanje radnika u značaj godišnjeg odmora, što je za novu vlast bio element društvenog standarda. Istovremeno, od podizanja topionice, pa do današnjih dana, Bor je mapiran kao ekstremno zagađena sredina. Prvo letovalište za decu borskih rudara osnovao je Gradski odbor Crvenog krsta već 1945. godine na Crnom vrhu, Za svako dete je bio obezbeđen gvozdeni krevet, slamarica, jastučnica, dva vunena ćebeta i dva čaršava, a za higijenu su bile zadužene članice AFŽ-a. Već 1948. godine borska deca letuju na Braču i u Malinskoj i Punatu na Krku, a narednih godina u Orebiću, Opatiji, na Hvaru, Braču, Korčuli.

http://www.digitalnizavicaj.org.rs/index.php?query=kolektivPoBroju&godinaKolektiva=1948&brojKolektiva=24

MDS05647_0.94615400 1712354143.jpg

Borski rudnik je za odmor svojih zaposlenih i članove njihovih porodica zakupio vilu u Orebiću na samoj obali mora, okruženu borovom šumom, smokvama i oleanderima. Po direktivi iz Bora zaposleni u odmaralištu održali su sednicu na kojoj su izabrali Radnički savet i Upravni odbor koji je zasedao svake nedelje i donosio odluke o uređenju odmarališta i što boljem poslovanju, kako bi se privukao što veći broj radnika Borskog rudnika i u narednim sezonama. Na terasi odmarališta bile su istaknute dve zastave: državna trobojka i zelena zastava sa ukrštenim dletom i čekićem RTB-a Bor. Na izložbi je posebnu pažnju izazvala legenda razglednice iz Orebića sa tekstom iz “Kolektiva”: Vrlo je poučan slučaj engleskog konzula koji je u razgovoru sa upravnikom odmarališta koji savršeno vlada engleskim jezikom, kazao, da nikada ne može verovati da taj dvorac stoji na raspoloženju svakom radniku iz Borskog rudnika.

http://www.digitalnizavicaj.org.rs/index.php?query=kolektivPoBroju&godinaKolektiva=1953&brojKolektiva=75

MDS05669_0.22587200 1712354143.jpg

Za pitomce Doma učenika u privredi 1953. godine organizovano je putovanje i letovanje na Bledu, u Splitu i u Dubrovniku. (Dom učenika u privredi je služio za smeštaj ratne siročadi iz svih jugoslovenskih republika). Dane tokom boravka na Bledu su provodili u kupanju, veslanju, šetnji oko jezera, a svake večeri je u bašti njihovog hotole svirao džez orkestar. Da su za Narodni odbor Gradske opštine u Boru svi stanovnici imali ravnopravan status i da nije bilo marginalizovanih i isključenih grupa, pokazuje upravo ovo putovanje, o kome je u Kolektivu napisano sledeće: Ovo putovanje govori o tome da se danas void računa o podizanju radničke omladine kod nas i da se našem podmlatku pružaju sve mogućnosti za pravilno vaspitanje i obrazovanje, a posebno da se deci ratnoj siročadi pruže još veći uslovi da osete brigu društva oko njihovog podizanja, a posebno brigu vaspitača i upravnika, koji nastoje da im zamene roditelje.

http://www.digitalnizavicaj.org.rs/index.php?query=kolektivPoBroju&godinaKolektiva=1953&brojKolektiva=80

MDS05651_0.40292600 1712354143.jpg

Tokom pripreme projekta izuzetno mi je bila značajna rekonstrukcija svakodnevnog života u letovalištu. Na osnovu intervjua sa učesnicima ovog projekta, kao i arhivske građe letovališta, prikupljeni su neophodni podaci. U letovalištu je bio utvrđen Kućni red koji je važio za sve učenike. U okviru slobodnih aktivnosti tokom dana (ukoliko vremenske prilike nisu pogodne za kupanje) i u okviru kulturno-zabavnih aktivnosti posle večere, organizovani su: izlasci nagrađenih soba u grad, turnir u malom fudbalu između škola i šahu, turnir u rukometu za devojčice i za dečake, izložbe likovnih radova, takmičenje za najboljeg pevača letovališta, izbor najlepšeg dečaka i devojčice u letovalištu, igranke i proslave rođendana, odlazak na ostrvo Zlarin i Slapove Krke, grupna šetnja obalom do Tribunja i Šibenika, kviz u poznavanju opšte culture između škola, odlazak u bioskop i na koncerte (pamte se koncerti Zdravka Čolića, Duška Lokina, grupe Indeksi), odlazak u luna-park na stoni fudbal.

MDS05728_0.58220200 1712354143.jpg

Poslednju deceniju XX veka obeležili su raspad SFRJ i etnički motivisani sukobi. Gradovi Bor I Vodice našli su se u dve države: Srbiji i Hrvatskoj. Republička direkcija za imovinu Republike Srbije vodila je postupke o evidentiranju nepokretne i pokretne imovine na teritoriji bivše SFRJ – Republike Hrvatske. A kako zaštiti kolektivnu memoriju, sećanja i uspomene mnogih generacija borske dece, ako ne projektom o Vodicama. “Dobro veče mojim Boranima! Od našeg lepog i nikad prežaljenog odmarališta u Vodicama ostali su samo kameni stubovi, svima prepoznatljivi, koje je vlasnik sadašnjeg hotela Miramara zadržao u okviru enterijera. Ostala su samo sećanja duboko urezana, kao podsednik na davna i bezbrižna vremena”.

https://www.facebook.com/photo/?fbid=10224485166823370&set=gm.1020745088997560&idorvanity=198217857916958

411479229_852344843349808_3221253462252896054_n_0.68668300 1712354142.jpg

Otvaranje izložbe prevazišlo je sva moja očekivanja. Veliki broj oduševljenih posetilaca i tople reči iskrene zahvalnosti za urađen projekat, potvrdile su da je stvaranje jakih i transparentnih veza muzeja sa zajednicom pravi cilj. Mekice koje smo posluživali, čiji je miris budio sećanja na omiljenu hranu u Vodicama, kao i muzika koja se čula sa zvučnika (npr. (L'Ete Indian, Žoa Dasena) doprineli su u velikoj meri uspešnom otvaranju izložbe. Posebno zadovoljstvo kustoskinji izložbe je veliki broj poklonjenih predmeta, koji su do te večeri imali status pozajmice.

https://www.facebook.com/photo/?fbid=852344906683135&set=pcb.852346770016282

©2022 by ICOM Serbia

bottom of page